image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7
logo

Komovi - Kružna tura (2. avgust)

Komovi su planina na kojoj sam prvi put osjetio čari spavanja u šatoru i pogled na čisto zvjezdano nebo, spoj pitomih katuna i grubih vrhova koji su mi zauvijek ostali u sjećanju. Povratak Komovima je uvijek poseban, kao da se susrijećemo po prvi put.

Sa pogledom na njih sam dočekivao i najljepšu Novu godinu, u njihovom podnožju kampovao sa istoimenim klubom koji mi je otvorio vidike, prtio snijeg do kukova, pio vino sa prijateljima uz vatru, uz samo jednu želju - da taj osjećaj nikada ne zaboravimo.

Život nije ništa do iskustvo i sjećanje, a prošlost ono što radimo u ovom trenutku, zato je najljepše svaki dan da se zapitamo čega ćemo se sjećati, odjavimo se sa "društvenih "mreža, ugasimo računare, i uz ljubav u srcu krenemo ka nepoznatom...


Budimo se prije sedam sati, pogled kroz prozor ne govori puno o vremenu jer se napolju spustila magla. Prognoza nije baš najbolja - prvi dio dana sunčan, a od podneva kiša i moguća grmljavina. Ništa neobično za Komove, planinu na kojoj se vrijeme najbrže mijenja, na kojoj i pored super prognoze u drugom dijelu dana najčešće pada kiša.

Plan da idemo na Kučki Kom ostavljamo za neki drugi put, pa sa Štavne krećemo ka katunu Ljuban, sa namjerom da napravimo kružnu turu oko Komova, jednu od najljepših laganih tura, ukupne dužine oko 21km. Na Jankovoj vodi, odmah na početku staze, sipamo zalihe i spuštamo se ka Ljubaštici, bez velikih očekivanja jer je nebo bilo potpuno oblačno, uz sitnu kišu koja je počinjala da pada. Iako je jutro, prilično je toplo. Čudna godina - zima je skoro cijela bila bez snijega, a tokom ljeta je zbog dosta padavina veoma teško naći nekoliko dana za planinu.

Do katuna Ljuban nam je trebalo 50 minuta laganog hoda, a onda pravimo pauzu za branje borovnica! Staza od Štavne nije markirana, ali je veoma teško promašiti.

U katunu postoji izvor sa pitkom vodom, u neposrednoj blizini staze. Izvor je aktivan i tokom ljeta!

DSC 2810

Od katuna nastavljamo dalje, zaobilazimo brijeg desnom stranom, a staza lijevo vodi na Ljekoriječki Kom. Krećemo se šumskom stazom u podnožju pomenutog vrha, koja je idealna kada su velike vrućine, usput beremo šumske jagode a za maline je još uvijek rano. Sinoć je palo dosta kiše, pa je staza blatnjava, zbog čega valja imati gamašne, iako nema snijega.

DSC 2846

Još malo pješačenja i stižemo do Rogamskog izvora, u podnožju Kučkog Koma i Rogamskog vrha. Voda ledena, a pogled na stijene pod oblacima nevjerovatan. Pravimo kraću pauzu, a zatim nastavljamo ka Rogamskom vrhu, zaobilazeći ga desnom stranom.

DSC 2820 1

DSC 2861

Planinarskom stazom, preko sipara, idemo do prevoja za Međukomlje, odakle je moguće izaći na Kučki Kom i nastaviti dalje ka Štavni, odnosno Ljubanu.

* Sa prevoja, do vrha ima oko sat vremena. Završni uspon je stjenovit i potrebno je služiti se rukama, pa tura nije za one bez planinarskog iskustva.

Mi se sa prevoja spuštamo do katuna Carine, do izvora koji se nalazi uz stazu, a koji je nedavno sređen i na njemu ima vode.

DSC 2900
(Katun Pričelje, u podnožju Rogamskog vrha)

carine

(Katun Carine)

* Katun Carine je dio planinarske transverzale CT-1 koja vodi od Bukumirskog jezera do Žabljaka, i u njemu ima nekoliko koliba u kojima se moguće skloniti u slučaju nevremena.

U katunu kratka pauza za jelo i branje gljiva, a zatim nastavljamo dalje. Staza je markirana, vodi kroz katun, preko vododerine, u pravcu sjevero-istoka. Idemo kroz goli predio, a zatim ulazimo u četinarsku šumu koja je smjenjuje sa kamenjarom. Imamo još 7-8 kilometara do Štavne, stazom koju je veoma teško promašiti.

Sa desne strane nam dođe Mojanska rijeka i planinski vijenac koji je granična linija sa Albanijom, a mi idemo padinama Vasojevićkog Koma, prolazimo katun Varda i ulazimo u bukovu šumu ispod Štavne, odakle nam ostaje veoma malo do naše polazne tačke gdje stižemo u 15h. za ovu turu nam je trebalo sedam sati, veoma laganog tempa sa dosta pauza, a u slučaju veće grupe, potrebno je i do devet sati.

Na početku sam pomenuo zvjezdano nebo na Komovima, pa za kraj reportaže sa vama dijelim dio njega...

nebo

Tekst i fotografije: Radonja Srdanović

2018  Radonja Srdanović - Mountain guide