image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7
logo

Noć punog mjeseca - Hum Orahovski

Hladnije noći, kiša i kraći dan govore da je ljeto za nama... Još nekoliko dana do jeseni i prelijepih planinarskih tura dok lišće bude žuto a planine na pokrije prvi snijeg a sa njim počnu i prave zimske ture kada planina postaje samo naša...
U ovom broju približavamo zimu sa pričom o jednoj od najljepših tura - noćnim usponom na Hum oraovski!
U planinu obično krećemo u ranim jutarnjim časovima, ali sada smo napravili izuzetak - cilj nam je dočekati izlazak Sunca na kučkim planinama, i to zimskim usponom na Hum oraovski.
Grupu čine iskusni planinari ali i početnici bez pune opreme, pa je Hum pravi izbor zbog toga što nije tehnički zahtjevan.
Veća grupa planinara okuplja se te subote veče u Podgorici u 22 časa, da bi svi zajedno krenuli ka kučkim koritima koja su polazište za uspon. Temperatura prilično niska, duva slab sjeverni vjetar...
Put do korita nas vodi preko Meduna, imamo oko pola sata vožnje do kafane gdje se okupljamo i čekamo ponoć... Ekipa je pospana ali vidno raspoložena zbog onog što nas čeka.
Vrijeme nam ne ide na ruku, velika oblačnost i sjeverni vjetar, pa svako malo izlazimo kako bi provjerili da li je razvedrilo. Dogovaramo se da krenemo oko 3 sata poslije ponoći da bi na vrhu bili pred sami izlazak Sunca.
Vrijeme u kafani koristimo za druženje, a neki i za spavanje, sve dok se nije približilo vrijeme polaska. Poslije 2 sata nebo je bilo skroz vedro, a Mjesec je obasjavao korita i naš vrh.
Nešto prije 3 časa pakujemo stvari i pripremamo se za uspon. Pridružuje nam se ostatak ekipe koji je upravo stigao iz Podgorice. Okupljamo se ispred kafane i zajedno počinjemo našu avanturu!
Staza prekrivena tvrdim snijegom počinje kod kuća sa lijeve strane, vodeći pravo u šumu gdje pokušavamo da pratimo markacije koje su slabo vidljive. Uživamo u svakom trenutku i tokom ovog dijela staze, iako ono najatraktivnije tek slijedi...
Napredujemo prilično brzo i stižemo do napuštenog katuna Vujoševića koji se nalazi u uvali i odlična je opcija za sklanjanje u slučaju nevremena. Snijeg je veoma tvrd pa pauzu neki koriste za stavljanje dereza kako ne bi klizali.
 
DSC 2090

Od katuna nas čeka mnogo ljepša "staza", a iza nas se javlja prelijep pogled na Prokletije koji nagovještava izlazak Sunca... Vrh je odmah tu, pred nama, od njega nas dijeli još oko pola sata planinarenja pa grupa donosi odluku da napravi pauzu u zavjetrini, kako ne bi poranili jer je veoma hladno...
 
DSC 2146

Nisam imao toliko strpljenja, želio sam da osjetim i zabilježim svaki trenutak pa na vrh užurbano krećem prije ostalih. Veliku hladnoću potiskuje osjećaj da sam jedno sa planinom, a posljednji koraci do vrha čine da se zapitam da li sanjam ili ovako nešto zaista postoji... Ne čuje se niti jedan zvuk, samo moji koraci i lupanje srca zbog uzbuđenja... Sa lijeve strane dolina obasjana mjesečinom u kojoj Podgorica i dalje spava, a svuda okolo planine pokrivene snijegom... Pogled ka istoku otkriva vrhove Prokletija, borim se sa zimom dok čekam da se iza njih pomoli Sunce...
 
DSC 2128

Nakon pola sata na vrh izlazi i ostatak ekipe i zajedno čekamo prve zrake pokušavajući da se zgrijemo...
 
DSC 2154
 
Sunce se počinje probijati kroz vrhove i dan se budi... Shvatam da je često osjećaj čekanja nečeg ljepši od same te pojave, a ti trenuci tako kratko traju pa u njima treba uživati što više, jer je svaki neponovljiv i jedinstven, posebno onda kada ste na mjestu kao što je planinski vrh, pred samo buđenje dana...
 
prokletije
 
DSC 2167
 
 
2018  Radonja Srdanović - Mountain guide