image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7
logo

Planinarenje, vatra i šumske radosti...

Vremenska prognoza je bila loša, ali je nama trebalo da pobjegnemo iz grada, pa se skupila mala ekipa za šetnju Durmitorom, i prvi čas o samoniklom bilju i gljivama je mogao da počne!
Moje zadovoljstvo kada šetajući šumom naiđem na gljive veće je jedino onda kada imam sa kim da ga podijelim, i naučim ljude da prepoznaju jestive i ljekovite gljive, i tako obogate svoju ishranu.

Prvi dio dana proveli smo šetajući četinarskom šumom u blizini Zminjeg jezera, sakupljajući sve što bi kasnije mogli da spremimo i pojedemo. Za razliku od prošle godine, ovo ljeto je obilježilo dosta padavina, posebno na sjeveru, što je stvorilo idealne uslove za rast ovih šumskih bića.

Ako ste i vi zainteresovani za branje gljiva, preporučujem vam da pročitate moj članak kao uvod u jednu prelijepu priču, i da za početak nikako sami ne berete gljive:

http://www.mountain-guide.me/korisno/52-gljive-osnovno-sto-bi-trebali-da-znate-o-njima

STZ 2516fb

Zminje jezero se nalazi na manje od sat vremena hoda od Crnog jezera, na nadmorskoj visini od 1520m, na izvorištu mlinskog potoka. Početna je tačka za uspon na nekoliko durmitorskih vrhova, a na njemu se nalaze klupe i stolovi koje možete iskoristiti za odmor nakon ture. Vremenski uslovi nam nisu dozvolili da izađemo na vrh Planinicu, prošetali smo do prelijepe doline Ališnice, i u povratku sakupljali gljive u mješovitoj šumi blizu jezera.
Po povratku na jezero počela je kiša koja nam nije mogla pokvariti raspoloženje - naložili smo vatru i od limenke koju smo usput našli napravili improvizovani tiganj u kome smo spremali gljive!

STZ 2519fb

STZ 2546fb

Ovako je izgledao današnji meni:

STZ 2530fb

Na fotografiji su sljedeće gljive - biserka (Amanita rubescens), vrganj, rujnica, lisičarka i puhara.

Četinarske šume Durmitora su uvijek pune gljiva, za one koji znaju šta da traže. Na određenim mjestima ima vlage i onda kada je godina najsušnija, ali je važno da znate da prepoznate jestive i gljive i razlikujete ih od otrovnih, posebno od smrtno otrovnih. Često me ljudi na Žabljaku pitaju šta to nosim u kesi, i kada vide šta sam ubrao savjetuju da bacim jer se to ne jede. Razlog je što naši ljudi poznaju samo dvije ili tri vrste koje beru, tako da se često dešava da komercijalni berači uništavaju sve što im nije poznato. Među tim nepoznatim gljivama se kriju neke najukusnije, ali morate biti oprezni i sigurni da je gljiva koju ste našli jestiva.

 

Prelijepe fotografije koje ste mogli da vidite je napravio moj drugar Stevan Žugić!

2018  Radonja Srdanović - Mountain guide