image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7
logo

Prva Pomoć u planini

Nesreće i slabost organizma u planini su moguće baš kao i u gradskim predjelima. Najveći problem je to što su planinski vrhovi dosta udaljeni od gradskih centara i stručnih službi koje pružaju povrijeđenom adekvatnu pomoć i brigu.

Kada dođe do nesreće, prva pomoć je najvažniji čin za spašavanje povrijeđenog, a podrazumijeva se da onaj ko je pruža ima određeno iskusvo i znanje, a sama pomoć mora da bude prije svega efikasna i jednostavna.

Najbolje je voditi računa da do povreda nikada ne dođe, tako što se nećemo upuštati u uspone za koje nismo u potpunosti spremni u fizičkom i psihičkom smislu, ali onda kada do njih dođe najbolje je da u timu što više ljudi poznaje tehnike pružanja prve pomoći. Danas postoji dosta kurseva, pa je poželjno da i oni koji su davno završili neki od njih, svoje znanje obnove sa vremena na vrijeme.

 

Planiranje ture i organizacija

Prije samog uspona, odnosno odlaska u planinu, neophodno je odrediti lice koje će sa sobom da nosi prvu pomoć i znati da rukuje sa njom, te ostalim članovima tima skrenuti pažnju na tu osobu, baš kao što se zna ko je vođa ture.
Vođa ture i osoba koja je "glavna zadužena" za pružanje prve pomoći prije same ture moraju biti upoznati sa stanjem svih članova tima, kao i sa potencijalnim nedostacima nekog od njih koji bi mogli da prerastu u problem na terenu.

Pristup situaciji u kojoj je potrebno ukazati prvu pomoć

Onda kada dođe do problema takve prirode, najvažnije je postaviti se odgovorno prema situaciji, a onaj koji je zadužen za prvu pomoć mora preuzeti vođstvo nad akcijom pružanja prve pomoći i spašavanja povrijeđenog, odnosno povrijeđenih.

Prvo je neophodno utvrditi do kojih je povreda došlo, pregledom i razgovorom sa povrije?enim ukoliko je moguće, tj. ukoliko je pri svijesti. Ukoliko postoji više povrijeđenih osoba brzo se moraju sagledati povrede i postaviti kriterijum pomaganja. Najčešće se onima koji najviše zapomažu pomoć posljednja pruža, jer se podrazumijeva da su pri svijesti i imaju slobodne disajne puteve, što znači da su prioritetni oni koji imaju šansu da prežive jedino ukoliko im se brzo pruži prva pomoć. Posljednja grupa kojoj se pruža prva pomoć jesu oni koji imaju najmanje šanse za preživaljavanje, bez obzira kakvu pomoć dobili. 

Pristup povrijeđenima na terenu mora da bude više nego oprezan i dobro isplaniran, kako ne bi došlo do još veće katastrofe tako što bi spasioci ili još članova grupe bilo povrijeđeno.

Pružanje prve pomoći

Prva pomoć se pruža na mjestu nesreće osim ako je povrijeđeni u opasnosti da dobije još veće povrede ako ostane na toj lokaciji, ili ako je spasilac u mogućnosti da na toj lokaciji i sam bude povrijeđen.
U svim ostalim slučajevima povrijeđeni se ne smije pomjerati jer bi time mogli pogoršati njegovo stanje dodatnim povređivanjem organa.

Ukoliko je pacijenta neophodno pomjeriti, važno je zapamtiti položaj tijela i tako ga premjestiti na bezbjednu lokaciju za pružanje prve pomoći, a ako se radi o prelomu i sl. imobilizovati taj dio tijela i tako premjestiti povrijeđenog.

Pri ovim radnjama najvažnije je identifikovati stanje pacijenta. Prvo da li je pacijent pri svijesti, ako je pri svijesti pokuštajte razgovarati s njim jer će vam pomoći ukoliko vam kaže šta ga boli. Disajni putevi moraju biti slobodni, a disanje prirodno, cirkulacija mora biti normalna što se utvrđuje prisustvom pravilnih otkucaja srca. Pored ovoga veoma je važno ustanoviti krvarenje pacijena koje može biti spoljašnje ili unutrašnje.

Ukoliko neki od ovih elemenata nije u redu, neophodno je djelovati u skladu sa problemima.
Ukoliko povrijeđeni ne može prirodno da diše, odnosno ukoliko su blokirani disajni putevi, potrebno je u?initi ih prohodnim. U slu?aju da pacijent uopšte ne diše, potrebno je izvesti tehniku vješta?kog disanja, te ukoliko nema pulsa mora se pristupiti oživljavanju.
Ako se radi o velikom krvarenju potrebno ga je zaustaviti pritiskom na mjesto koje krvari, ili u njegovoj blizini smanjiti protok krvi kroz arteriju.

Zaštita povrijeđenog

Spoljašnji elementi najčešće ne idu na ruku spasiocima pa je povrijeđenog neophodno zaštititi od njihovog uticaja. Ti elementi su velika hladnoća koja može dovesti do hipotermije, velika vrućina, kiša, odroni i sl.
Veoma važan faktor su vremenski uslovi i niska temperatura, pa je obavezno konstantno praćenje tjelesne temperature povrijeđenog. Takođe, razgovor sa pacijentom često zna pomoći situaciji.

Stanje šoka za povrijeđenog može biti fatalno pa je potrebno stalno praćenje vitalnih znakova - povrijeđeni treba da odgovara na dodir, na razgovor i sl. a svako povlačenje i nedostatak odgovora mogu voditi do stanja šoka.
Pružanje dovoljno tečnosti u skladu sa njegovim stanjem je veoma važno.

Nakon ukazivanja prve pomoći, onda kada je povrijeđeni na neki način "spašen", pregleda se njegovo tijelo i razgovara s njim kako bi se utvrdilo da li postoji još povreda. Vrši se sistematski pregled "od glave do pete" kako ni najmanja povreda ne bi ostala neotkrivena, jer nekad i one najmanje znaju da se pretvore u ozbiljne i donesu nove probleme. Treba uočiti sve promjene na tijelu, gubitak boje, znojenje, smanjenu pokretljivost, bol na dodir, krvarenje i sl.

Tokom pružanja prve pomoći i pregledanja povrijeđenog, važno je napisati pregledan izvještaj o stanju povrijeđenog i svim povredama kako bi se tokom eventualnog premještanja pacijena u bolnicu znalo kako se prema njemu postupalo na osnovu povreda koje su uočene i pomoći koja mu je već pružena.

Primjer izvještaja o pruženoj prvoj pomoći izgleda ovako na engleskom jeziku:

Evakuacija povrijeđenog

Nakon ukazivanja prve pomoći povrijeđenog je najčešće potrebno hospitalizovati, a evakuacija povrijeđenog do bezbjedne lokacije do koje se može pristupiti vozilom / helikopterom mora biti organizovana sistematski, baš kao i akcija pružanja prve pomoći. Osoba zadužena za ukazivanje prve pomoći pravi plan za dalje pružanje usluga povrijeđenom a vođa ture plan za njegovu evakuaciju kao i plan za ostatak ekipe. 

Nošenje povrijeđenog zahtijeva dosta opreme i ljudstva, posebno na teškom terenu, pa je neophodno da vođa napravi dobar plan kako bi organizovao raspoložive ljude. Prenos povrijeđenog na zahtjevnijem terenu uključuje korišćenje svih alpinističkih tehnika, pa je neophodno da vodič poznaje članove tima i njihovo znanje o primjeni tih tehnika.

Ukoliko nije moguć prenos povrijeđenog a nalazite se van dostupne zone, bez mogućnosti da na daljinu kontaktirate neku od službi spašavanja, budite spremni da na toj lokaciji organizujete kamp za smještaj svih članova sa pristupom vodi i drugim neophodnim stvarima, a da dvije spremnije osobe pošaljete po pomo? zajedno sa izvještajem o povrijeđenom i stanjem ekipe.

 

* U slučaju da se nađete povrijeđeni u planini i potrebna vam je hitna pomoć a na nekoj ste od planina u Crnoj Gori, pomoć Gorske službe spasavanja CG možete zatražiti putem broja 122

2018  Radonja Srdanović - Mountain guide