Nestvarna mjesta - Katun Goleš
U vremenima u kojima mašta i snovi gube na cijeni, lako je zaboraviti da još uvijek postoje mjesta do kojih se stiže uskim šumskim stazama, koje vode pored hladnih potoka, do planinskih grebena i ljudi koji od zaborava spašavaju svijet koji nestaje. Nestaje zbog onih koji nikada nisu hodali gustom šumom i dali joj šansu da ih liječi tišinom, pili vodu iz potoka koji gaze, probudili se na planinskom vrhu ili u starom katunu, pod kariranim vunjenim ćebetom... Mjesto iz mog sna ušuškano je na planini Bjelasici, između dva Lumera, a iznad prašume nacionalog parka Biogradska gora kojom još uvijek slobodno šetaju vuci i mrki medvjed. Ovo je kratka priča o katunu Goleš.
Durmitor i Bobotov kuk za kraj avgusta...
Juče sam proveo super dan vodeći dvoje gostiju na Durmitor, na vrh Bobotov kuk. Poslužilo nas je super vrijeme i imali smo sreću da se vratimo na Žabljak prije početka kiše.
Dani su sve kraći a noći hladnije, pa ako planirate da idete na neki od viših vrhova, obavezan je polazak što ranije.
50 nijansi planine...
Kroz prozor gledam uličnu rasvjetu i sjećam se kako sam prije dvadesetak godina kao dječak nestrpljivo čekao da krupne kapi kiše postanu prve pahulje… One su najavljivale spuštanje bijele zavjese sa kojom bi nestajala sva gradska buka… Danas u potrazi za tim osjećajem odlazim u planinu, da osjetim tišinu i pahulje koje mi padaju na lice, život koji se dešava punim intenzitetom za nas koji toplinu mijenjamo za slobodu i nepredvidivost sljedećeg trenutka...
Mart 2017
Prošli vikend smo posjetili moračke planine, selo Ljevišta sa vodopadom Sika i katun Vragodo, a pored toga smo imali dosta drugih aktivnosti vezanih za planinu - skijanje u Kučima, fotografisanje noćnog neba i biciklističke ture koje su uvod u sve ono što nas čeka tokom proljeća.
Scent of a Mountain...
Ustajanje prije izlaska Sunca da bi se negdje stiglo dok je snijeg još tvrd i vožnja pustim ulicama na kojima su budna jedino svijetla semafora, prethode osjećaju kakav se javlja pri silasku sa tek osvojenog vrha... Taj osjećaj sam poslednji put imao dok sam silazio sa Treskavca, gazeći tvrd snijeg polu zatvorenih očiju jer se Sunce odbija o poledicu koja se stvorila na površini, po kojoj klize djelovi snijega koji padaju sa cipele. Silazimo sa vrha koji nas je osvojio, uzeo je teret koji smo na njega iznijeli i rasuo ga sjevernim vjetrom...
